Hrvatska politička scena ponovo je zablistala u punom sjaju.  Ovoga puta kao glavni junaci političke sapunice “Stranački prebjezi” u glavnim ulogama pojavljuju se zastupnici HSP-a koji to od danas više nisu; Tonči Tadić i Miroslav Rožić. Ove, kako su se i sami voljeli zvati, zvijezde Đapićevog HSP-a, odlučili su napustiti brod koji se stalno naginje malo na jednu pa zatim na drugu stranu sve dok konačno i sam ne potone. Rožić i Tadić unijeli su štih modernizma u učmalu atmosferu crnih i do nedavno izgubljenih Pravaša. Istina je kako se društvo sa Đapićem na čelu od vremena dolaska dviju samoproglašenih zvijezda do danas restrukturiralo i pripremilo za nove pobjede bez jutarnjih pozdrava Paveliću i društvu. Njihov doprinos zasigurno je vidljiv po nekolicini netipičnih zakona poput, za hrvatsko podneblje revolucionarnog, Zakona o lustraciji pa zatim Zakona o reviziji pretvorbe itd. Đapićev egoizam i ta mračna želja za vlašću udaljili su tri prijatelja od “viteškog” stola. Rožić i Tadić zasigurno nikada nisu niti pripadali HSP-u kao što tamo nije pripadao niti novi saborski klaun, Slaven Letica i već postaje pitanje dana kada će iz HSP-a otići i kreatura iz izgubljene prošlosti, Mate Granić. HSP je u nastojanju što bržeg reformiranja posezao za svime pa su vrata otvarali onima koji su u javnosti pokazivali privid boraca za pravednost i demokraciju. Rožić i Tadić su svoj posao statista izvršili i poželjeli su izboriti snažnije uloge koje od Đapića nisu bile predviđene pa je i rezultat pohoda bio i očekivan. Sada kada su izašli iz HSP-a otvara im se jedan potpuno novi svijet. S jedne strane tu je nedodirljivi Premijer Sanader koji se ne bi usprotivio njihovom ulasku u HDZ, no u Saboru se nalazi i još jedna zanimljiva opcija, a ona se zove nezavisni zastupnici. Naime prema genijalno osmišljenom Zakonu, nezavisni zastupnici mogu uz svoju plaću potrošiti 350.000 KN godišnje svaki osobno. Takav mamac u kojem se osjeća miris lagano zarađenog novca sigurno je privukla i dva HSP-ova odmetnika te time potvrdila kako je Hrvatska najplodnije tlo za brzu i efikasnu pljačku naroda. Tadiću i Rožiću teško će biti opravdati bivši ugled ako će svoju budućnost dijeliti i u dobru i u zlu sa ljudima poput Slavena Letice čijeg se “Jelačića” svi sjećaju još i danas sa poptunim neshvaćanjem i šokom. Taj novi klaun Sabora nije ništa drugo već još jedna ruka za HDZ tako da se od nezavisnoti nova dva junaka mogu očekivati jedino nova dva glasa za HDZ. To sve i ne bi trebalo biti sporno kada bi oni odmah sada rekli koga podupiru, no od toga neće biti ništa jer naš trojac Letica-Rožić-Tadić na Izborima će svima prodavati priče o svojoj apsolutnoj nezavisnoti i ustrajnoj borbi za pravednost, naravno, uz povečane oči na pomisao dolaska novih brojki na bankovnom kontu. To je gorka istina o demokraciji i politici u Hrvatskoj danas i nju neće uljepšati niti nadolazeći izbori, a još manje obećanja o promijenama koja dolaze od svih onih koji bi se sami trebali mijenjati.  

    
Hrvatske političke stranke već su punom snagom krenule u borbu za preplaćena mjesta u Saboru te su se započele kreirati i izborne liste, a mediji, posebno javna televizija, otpočela je pratiti kretanja pojedinih političara. Zanimljivo je kako se upravo uredništvo informativnog programa HRT-a odlučilo popratiti posjet oporbenih političara Austriji i to kao “Prime-story” svoje udarne informativne emisije Dnevnik. Tako smo saznali kako su predsjednik SDP-a Zoran Milanović i SDP-ov kandidat za premijera Ljubo Jurčić u Austriji odradili važne poslove i vodili sjajne razgovore sa austrijskim političarima, no pitanje koje je ostalo neodgovoreno je - za koga i u ime koga???Naime, prema klasifikaciji i protokolu praćenja putovanja političara u inozemstvo, jedine osobe koje se posebno prate su predsjednik Vlade, predsjednik RH te predsjednik Sabora. Iz svega navedenog dolazimo do zaključka kako je uredništvo informativnog programa HRT-a samovoljno odlučilo popratiti SDP-ove političare te time direktno tipovati za jednu poltičku srtranku što je nedopustivo u profesionalnom novinarstvu, no kako je profesija na HRT-u već odavno u ropotarnici, a samoproglašeni stručnjaci dovedeni doslovno sa ceste, drugačiji rezultat se nije mogao niti očekivati. Utjecaj koji su na HRT imale međunarodne institucije nakon silaska HDZ-a s vlasti 2000 godine ostavio je trag na današnjoj profilaciji kadrova koji su svojim uvjerenjima direktno ušli u prostor neovisnosti novinarske profesije. Isti kadrovi svoje su pozicije izborili tijekom vladavine komunističke partije pa je podrška istima od strane međunarodnih institucija bila posve logičan politički odabir ako se kao premisa takvog ugovora imalo rušenje tadašnjeg HDZ-a s vlasti. Današnji problem cjelokupne situacije na HRT-u upravo proizlazi iz činjenice kako su ti isti kadrovi danas još uvijek u mogučnosti odlučivati o ključnim potezima unutar programa, a približavanjem parlamentarnih izbora, postavlja se veliko pitanje neovisnosti izvještavanja koje je već navedenim primjerom uvelike iskompromitirano. Možemo i nadalje očekivati nove ispade te pokušaje prikrivenog lobiranja za jednu ili drugu stranku, a dolaskom tzv. novih ljudi na čelna mjesta na HRT-u poput Hloverke Novak, stvari će se još dublje zakomplicirati jer su takvi kadrovi kao i oni navedeni već prije svoju profesiju iskompromitirali stavljanjem u službu političkim opcijama. U takvom stanju rasula HRT plovi u totalnoj magli iz koje ga zasigurno ne može izvaditi niti ravnatelj Vanja Sutlić jer je i on sam u bivšim vremenima bio u prvom ešalonu kadrovskog formiranja po modelu partijskog diktata!